I'm locked here-where no one is...

19.05.2006., petak

...sAy:cHeEsE!!

....Osmijeh ne košta ništa,
A djeluje čudesno.
Obogaćuje onoga kome je namijenjen,
A ne osirumašuje onoga tko ga poklanja.
Bljesne poput munje,
Ali sjećanje može trajati zauvijek.
Nitko nije toliko bogat,
Niti toliko siromašan,
Da bi ga sebi morao uskladit.
Svatko njime samo dobiva.
Osmijeh donosi sreću u kuću,
Pozdrav prijatelju,
Pomoć pri sklapanju poslova.
On je odmor umornome,
Putkoz izgubljenome,
Sunčeva zraka žalosnome
I najbolji prirodni lijek protiv ljutnje.
Ali,ne može ga se kupiti,
Izmoliti,posuditi ili ukrasti,
Jer vrijedi zapravo jedino kad ga se poklanja.
A nitko i ne treba osmijeh kao oni
Kojima se i ne može ništa drugo pokloniti..

14.05.2006., nedjelja

second chance se nastavlja...+++

Hello...
Pošto sam odlučila da pišem svaki dan evo me i danas...sad bar osjećam neku obavezu prema toj,ajmo nazvati-dijeti..
Današnji dan prošao je dobro...
Jela sam samo za ručak i i jednu jabuku...hvala Bogu što je za ručak bilo većinom ono što meni nije bilo fino...pijem cijeli dan puno vode i sad sam malo vježbala al oću još...kad je usrano vrijeme pa ne mogu na trčanje...odmah se malo čovjek bolje osjeća nakon dobrog dana..
A to je i jedan od motiva ovih mojih postupaka...
Ako neću ne znam kako sada smršaviti,barem ću se bolje osjećati u toj koži nego u onoj koži prenajedanja...
Izbjegavam kuhinju i sve to a baš mi se i ne jede...čudno...meni su većinom 'oči gladne'...inače puno toga ne jedem...npr.mrzim meso al je fora u tome da obožavam peciva i kruh....mogla bi bez slatkog,mislim čokolade i tih čoko proizvoda ali bez slanih grickalica-teško...
Nadam se da će mi i sutrašnji dan dobro proći al' se još svašta danas može dogodit pa bolje da na to pripazim...
I da sportaš sam bila pa mi je apetit bio veoma velik al sad kad sam prestala trenirat,mislim već pred mjesec i pol,čini mi se da još uvijek isto...
Molila bih vas da ako znate,da mi napišete nešto što smanjuje apetit,jer bi mi to puno pomoglo...hvala...pozdrav i svima sretno....

13.05.2006., subota

početak...

Evo i mene...
Jedna od mnogih koju muči problem kila...
Stvarno mi je dosta svega,umorna sam od svog tog mučenja...svega mi je dosta...dosta mi je moje neizdržljivosti,mojeg slabog karaktera...
Svjesna sam da to izgleda bolesno ali stvarno nisam znala kome da se obratim...
Pisanje vlastitog dnevnika nikad nije redovito i to mi ništa ne pomaže...ovako sam prisiljena pisati...
Stvarno želim imati smisla u tome što radim...
Ne,ne želim se izgladnjavati...želim samo podršku,želim samo osobe koje imaju isti problem ko ja jer očito u mom društvu nema nikog s istim problemom...
Kad se sjetim škole,kad se sjetim tzk-a i činjenice da mi je neugodno u dresu-postane mi slabo i osjećam se jadno...ko zadnje prase...:=(((((((((
Kad se sjetim ljeta,izlazaka,mora,znam da ću se osjećati ružno,debelo,iskompleksirano(to već jesam) svojim izgledom...svi će se ostali zabavljati a ja ću misliti kako ne poboljšam li svoju mladost cijeli će me život to pratiti i uvijek ću misliti kako je to bilo lako,zašto nisam izdržala...
Svaki moj pokušaj propadne...jednom sam izdržala 3 tjedna,baceći 3 kile...
Lijep je to osjećaj...i kad to još uspiješ nasred zime...
STVArNo mi to treba u životu.garantirano je da će mi se život poboljšati,bit ću veselija,opuštenija a što je najvažnije:osjećat ću se ugodno u svojoj koži...to je jedino što iskreno želim,da imam snage izdržati to i promjeniti tu stvar u mom životu...još jednom velim-ne izgladnjivanjem,jer to je majka prejedanja pogotovo kad je slab karakter...
Želi zdrav život,želim metodu voća i povrća i vode bez slatkog i grickalica...
ŽELIM,HOĆU a sad dal MoGu vidjet ćemo...molim vas za savjete i podršku koju ću i ja vama vraćati...Hvala onima koji su pročitali ovaj posti i razumjeli ga...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.